Saturday, September 29, 2007

Nekoliko reči o debaklu...


Vidim da je malo zamrla aktivnost na ovom narodnom glasilu i, zašto da to krijem, žao mi je... žao mi je pre svega jer narod ima pravo da čuje istinu. A istina nije popularna.

Srbija je imala pravi performans na upravo završenom evropskom prvenstvu, performans koji je iznenadio samo ljude koji nikada nisu čuli za Moku i ekipu. Šta smo ovde imali, jedni produžeci, jedna prodata u finišu protiv jedinog pretstavnika azije na Prvenstvu, desetak pretnji prisilnim seksom sa porodicama sudija, tri iskusne zvezde i desetak bogobojažljivih dečaka, da vidimo... sve zajedno tri poraza, jedan stručni savet i Moka opet u Petlu, da raspreda o slavnim danima svakoj dangubi koja je voljna da sluša.

Ne mogu da kažem da mi je žao, naprotiv - u političkom smislu izbor Moke i, konsekventno postavljanje Čiča Milana za kapitena ove kontradiktorne družine je u izvesnom smislu kao poslednja koalicija SPSa, JULa i Radikala - nešto posle čega ne bi trebalo da ima više mogućnosti za propadanje...

Ali, hajde da ne bude da samo kudimo, ipak je ovaj blog pre svega narodno glasilo, tako da hajde malo da vidimo šta može da se uradi u budućnosti. Mase bi Đorđevića na klupi, Divca u upravi i Stojakovića na terenu... ili ne? Nešto mi se učinilo da je Peji neko dojavio da bi ga stoka grdna izviždala na Vladevom oproštaju... Dakle, šta mi predlažemo?

Pa ne znam, možda je najbolje da pokrenemo nekakvu argumentovanu tribinu za dobrobit srpske (ili što reče D. Vujošević pre neki dan, jugoslovenske) košarke.

Moram da priznam da sam zadovoljan komisijom koja treba da izabere novi stručni savet: tu je Bora kao neki stari guru kome se niko neće u lice drati i prozivati ga, tu je Čović (a sad jeste teško), koji je pokazao da se razume u košarku i koji ne krije da mu je cilj da pravi igrače i onda ih prodaje, tu je Alal-Vera Danilović, koji ume ponekad da bude malo grub prema sucima, ali, zar to nije normalno u svim zemljama i u svim sportovima (uostalom sudac Juras mu se posle incidenta i izvinio) i, na kraju, tu je i Kapidža, koji mu tu dođe kao neki CESIDov/zvezdin posmatrač da sve bude u redu... Okej, taj deo mi je prošao nekako glatko i ekspresno.

Hajde da vidimo trenera... Očito će se ugurati Muta ili Vukoičić, što bi mi takođe odgovaralo. Muta jeste imao neke pristojne ekipe sa Partizanom u protekloj deceniji i istina je da je možda mogao nešto više da iscedi, ali dobro... možda mu ipak dajem blagu prednost u odnosu na Vladu, koji deluje kao izuzetno pristojni mladi biznismen... Ostale varijante bi možda uključivale nekog stranca. Padaju mi na pamet ruski spasilac Blatt i možda Bauermann iz Nemačke, a neko pomenu i Ettorea Messinu... što da ne, on i Alalvera su stari ortaci iz šampionskih dana Bolonje?

O igračima i predlogu zakona o privatizaciji u sledećem broju.